Author Topic: Stripovi koje preporučujemo  (Read 690 times)

Offline Duskos

  • Veliki Majstor brijanja
  • ****
  • Location: Niksic
  • Posts: 266
  • Thanked: 270 times
Stripovi koje preporučujemo
« on: March 22, 2020, 03:48:19 PM »
Enki Bilal - Falanga crnog reda
 
Budući da sam se u zadnje vrijeme (konačno) malo ozbiljnije vratio svojoj velikoj ljubavi- stripovima, a da ćemo zbog korone imati malo više vremena za čitanje, upregoh se da malo obnovimo i aktiviramo ovaj prostor. Ne zmajerite na dužem postu ili prosto – preskočite, jer nemam vemena da pišem kratko 
Ljubav prema stripu zasluga je mog pokojnog oca. Zahvajujući njemu dosta rano sam  dobio moje prve novine - Mikijev i Politikin zabavnik, tu smo se ja i “Deveta umjetnost” upoznali i  na prvi pogled zaljubili i od tad živimo u istoj ljubavi kao prije 33 god kad je naša veza počela.
Zato sam za početak i odabrao strip koji sam dobio od oca dobro se sjećam u 6 osnovne i kojim je moja ljubav prema “pravom” stripu i počela.Nekako kod mene je sve mimo svijet, pa su me tako veoma brzo umjesto “normalnih “ stripova, počeli privlačiti strip albumi i neki “malo” zahtjevniji oblici stripskog izražavnja. U pitanju je jedan posve poseban strip, posve posebnog autora - francuski strip Falange Crnog reda iz 1979 autora Enkija Bilala.
“Francuski” crtač Enki Bilal rođen je u Beogradu 1951 kao Enes Bilalović. Već kod njegovog porijekla počinju zanimljivosti, Otac mu je bio bosanskog porijekla, po zanimanju Titov krojač, dok mu je majka bila Čehinja. Kada je napunio 9 godina sele se u Pariz. Zbog lakšeg izgovora prezime su skratili u Bilal, a Enes je postao Enki i time je već trasiran put ka njegovoj instantnoj prepoznatljivosti čak i kroz ime.
Enki je odmalena dobro crtao, i volio strip. Naišao sam i na podatak da je čak i Legendarni Gošini (René Goscinny francuski strip scenarista Poljskog porijekla - autor Asteriksa, scenista Taličnog Toma, Iznoguda, i drugih), prepoznao njegov talenat i ohrabrivao ga da se ozbiljno posveti stripu, međutim, on upisuje studije književnosti. Ipak, nije prestajao da crta i kad ti je nešto suđeno od tog ne možeš uteći. Kako mu strip mu nije dao mira,  odlučio je da učestvuje na konkursu francuske revije "Pilot" za mlade autore - pobijedio je i riješio da postane profesionalni crtač.
Počev od 1972. Bilal sarađuje sa raznim scenaristima i redovno objavljuje kratke priče (od 1 do 8 tabli) u žanru naučne fantastike. Kao i svi veliki autori odmah je postao instantno prepoznatljiv, sa za početnika izuzetnim kvalitetom grafičkog izraza. Najbolji od tih ranih radova su 1975. skljupljeni u zaseban album "Poziv zvezda" (kasnije reizdat pod naslovom "Prokleta lopta"(franc. Le Bal Maudit).
1975 pretstavlja posebnu godinu u ostatku njegove karijere , Bilal je tada počeo da radi sa piscem skripti Pjerom Kristinom (franc.Pierre Christin)  na nekoliko mračnih fantastičnih priča, formirajući rad pod nazivom „Legende današnjice” (franc. Légendes d'Aujourd'hui) i stvoren je još jedan magični duo. Bilal i Kirsten će od tada stalno sarađivati. Već prvi albumi koje su zajedno realizovali ("Krstarenje zaboravljenih" 1975., "Kameni brod" 1976., "Grad koji ne postoji" 1977.) donijeli su znatno duže (40 - 60 tabli) i razvijenije priče.
Junak ove priče album "Falange crnog reda" nastao je 1979 a
Definitivni proboj u sam vrh Bilal i Kristen su ostvarili 1983-e albumom "Partija lova". Priča se odigrava u Poljskoj i zapadnoj publici je ponudila rijetko objekivan prikaz života u real-socijalizmu, bez uvredljivih pojednostavljenja i ideološke opterećenosti. Album je samo u Francuskoj prodat u preko 150 000 primeraka, a izdat je u još desetak zemalja, uključujući SAD. Priznanja su stigla i od stručnjaka - na međunarodnom festivalu stripa u Barseloni, Enki je proglašen za najboljeg.
Bilal je kompletno sam  odradio album "Sjećanja iz drugog prostora" (1977) dok je album "Istrebljivač - 17" (1978) odradio po scenariju Žan-Pjer Dionea. Oba ova stripa po meni su više oslonjena na crtež nego na scenario koji je Kirsten tako sjajno stopio sa Bilalovom slikom. Ne znam možda je i do mene, ali kao i kod Magnusa i Bunkera, Van Haama i Rosinkog ili naravno kod mog najmilijeg dueta Žan Žiro – Šarlije jedno bez drugog prosto – to nije to.
Enki je najpoznatiji po Nikopol trilogiji: otvorio ju je "Sajam besmrtnika" (1980.), franc. La Foire aux immortels, „Žena zamka”, franc. La Femme piège (1986) Album za koji je dobio izuzetne kritike i koji se mjesecima nalazio na vrhu liste najpopularnijih, da bi je posle 12 godina zaokružio biserom  „Hladan ekvator”, franc. Froid Équateur (1992). Kojeg je časopis Lir proglasio knjigom godine u francuskoj. Glavni likovi su besmrtni Alsid Nikopol (Alcide Nikopol), pobunjenik i dezerter, osudjen na kriogenizaciju, koji greškom biva "oslobodjen", u čije tijelo ulazi Horus, vanzemaljac sa likom egipatskog boga sokola, inače pobunjenik i dezerter,. Cilj mu je da zavlada Parizom i da se osveti drugim "bogovima" I Džil bioskop novinarka.između njih serađa ljubav,dalje…   pročitajte 
Za tu trilogiju, Bilal je napisao cjelokupan tekst i crteže. Ta trilogija je poslužila Lepu Rubingu, izumitelju šahboksa kao inspiracija za sport. 
Početkom 1988-e na poznatom Festivalu stripa u Angulemu, Bilal je nagrađen gran-prijem za komletan opus. Odmah se pojavila i knjiga "Stanje zaliha", koje na 120 strana rekapitulira ono što je uradio na crtačkom, ilustratorskom i dizajnerskom planu.
Konačno o samom stripu


Falange Crnog reda su nastale 1979 u saradnji sa Pjerom Kirstenom. O kakvom se stripu radi najbolje govori činjenica da ga je Pjer Paskal (direktor međunarodnog festivala stripa u Angulemu) svrstao na 16 mjesto top liste najboljih strip ostvarenja na francuskom govornom području od 1978 na ovamo. A kakva je tu sve konkurencija.
Sam strip nastao je posle jednog perioda tokom kog je Bilal kao Džeger krenuo solo bez svog Ričardsa pa mu je za povratak Kirsten dao strip u kome su ozbiljnije i mnogo slojevitije nego ranije zaronili u svijet savremene Evrope, obilježen političkim nasiljem i odjecima starih klasnih i ideoloških sukoba. Tu se kao i kod Stonsa na Anybody Seen My Baby najbolje pokazalo da je najbolje kad se zna “ko kosi a ko vodu nosi”  strip je ukazivao na dublje korjene aktuelne eskalacije terorizma i usput bilježio organizovani kriminal, finansijske manipulacije u diplomatskim krugovima, narastajuću ulogu medija, omladinsku subkulturu, feminizam, slivajući ih u preciznu i uzbudljivu sliku vremena..
Priča prati Džefersona Pričarda Engleskog novinara i bivšeg pripadnika internacionalnih brigada koji je saznao da je Crna Falanga (Frankistička jedinica smrti) ponovo na okupu i da je zbrisala sa zemlje jedno ljevičarsko selo u Španiji. Pričard ponovo okuplja staru ekipu koja je u međuvremenu postala pisci, glumci, ambasadori, špijuni, sveštenici, I potjera počinje.
Oduševljava me Kirstenov scenario. Bez banalnosti i stereotipa, poput sažetog romanopisačkog izraza sračunatog na munjevite flešbekove kod čitaoca (pročitati Nika Hornbija ili besmrtnog Kamija).  Rezultat je dinamičan triler čije vrijednosti ne opadaju s protokom vremena. Naprotiv, ovih dana sve ga češće dohavatam i začuđeno iščitavam pitajući se “da ova dvojica nisu nešto načuli majku mu”. Čitajući Falange stalno sam se prisjećao riječi mog uvaženog profesora “uvijek nastoj da razumiješ procese a ne aktere koji ih sprovode”. U “Falangama“ teško da se iko može smatrati junakom. Kao u kakvom građanskom ratu tu bolje pristaje termin “suprotstavljene strane”. S jedne strane ostarjeli ultra desničari a sa druge ostrjeli pripadnici međunarodnih brigada, na kojima mi arhetip junaka djeluje poput ofarbane kose na muškarcima od 70 godina, epitet antijunaka –  nekako im daleko bolje pristaje.Moji omiljeni likovi su dva najbolja druga - tandem na mitraljezu - Efraim Katz jevrej i špijun Mosada i Felipe Kastehon baskijski katolički sveštenik. Ko pročita shvatiće.
Crtež Enkija Bilala priča je za sebe. Potez mu je čvrst, a upotreba kolorita u fazonu “sve nijanse sive” snažno i sugestivno dočarava atmosferu nemoći, umora i sumnje da je svaki pokušaj promene uzaludan. Sam Bilal je priznao da plavoj boji dodaje malo pepela od cigarete da bi dobio za njega karakterističnu sivkastu nijansu, a ponekad umjesto crvene koristi prah bulke koji Marokanke, i njegova žena, upotrebljavaju umjesto karmina.


Njegovi su likovi, baš kao i mizanscen, daleko od ispeglanosti. Rezultat – osjećaj sve ove likove i scene kao da sam koliko juče negdje vidio. Bukvalno se uklešu u mozak i ne izlaze odatle.
Jednom riječju ovo je onaj dio strip svijeta zbog koga sam zaista zaljubljen u devetu umjetnost.
Strip je kod nas izdat odstrane “Dnevnih novina” iz Gornjeg Milanovca u predivnom, kvalitetnom izdanju, na  luksuznom papiru, i po meni predstavlja izuzetan izdavački projekat i obavezan dio svake ozbiljne kolekcije.

« Last Edit: March 22, 2020, 03:50:57 PM by Duskos »


 
The following users thanked this post: ARSA, adams, Limoozina, vlados

Offline inemet

  • Administrator
  • Doktor za brijanje
  • *****
  • Location: Novi Sad
  • Posts: 791
  • Thanked: 133 times
    • Email
Re: Stripovi koje preporučujemo
« Reply #1 on: March 22, 2020, 08:10:06 PM »
Hvala na sjajnom tekstu!
Oduvek sam voleo stripove i kao dečak svašta čitao, a kako sam postajao stariji sve manje i manje (bilo je i onih ružnih godina kada nisi mogao kupiti strip). I eto, na moju veliku žalost, nisam se popeo na tu stepenicu sa koje strip mogu posmatrati kao umetnost (samo ponekad nešto naslutim).
Mora neko da ti ukaže na bitne stvari, da ti da "background", objasni vrednost i sl.
U svako slučaju, ovim si me dosta zaintrigirao da se vratim stripu :)
 
 

Offline floyd

  • Doktor za brijanje
  • *****
  • Location: NS
  • Posts: 480
  • Thanked: 153 times
Re: Stripovi koje preporučujemo
« Reply #2 on: March 23, 2020, 06:59:49 AM »
Hvala na sjajnom tekstu!
Oduvek sam voleo stripove i kao dečak svašta čitao, a kako sam postajao stariji sve manje i manje (bilo je i onih ružnih godina kada nisi mogao kupiti strip). I eto, na moju veliku žalost, nisam se popeo na tu stepenicu sa koje strip mogu posmatrati kao umetnost (samo ponekad nešto naslutim).
Mora neko da ti ukaže na bitne stvari, da ti da "background", objasni vrednost i sl.
U svako slučaju, ovim si me dosta zaintrigirao da se vratim stripu :)
Da dobri stari stripovi.
https://www.limundo.com/kupovina/Casopisi-stripovi-i-igre/Stripovi/Lunov-Magnus-Strip/LMS-4-Blago-Crvene-Planine-Zagor/87699745
Sto ne zelis sebi nemoj raditi drugom !
 

Offline adams

  • Global Moderator
  • Doktor za brijanje
  • *****
  • Location: Zemun
  • Posts: 1829
  • Thanked: 427 times
Re: Stripovi koje preporučujemo
« Reply #3 on: March 23, 2020, 09:06:50 AM »
Хвала на одличном посту!!! Као и увек одушевљено читамо твоје постове!
 

Offline SweeneyTodd

  • Majstor brijanja
  • ***
  • Location: Fleet Street
  • Posts: 81
  • Thanked: 4 times
Re: Stripovi koje preporučujemo
« Reply #4 on: March 23, 2020, 01:21:10 PM »
Još kao osnovac sam krenuo da čitam stripove - najviše Dilan Dog i Alan Ford, pa Mister No i Zagor, a u manjoj meri Komandant Mark i Blek, te Kapetan Miki
Od novijih The Walking Dead serijal
Uglavnom ih čitam na tabletu sada - preporuka za Challenger Comics Viewer
 

Offline pj3r

  • Doktor za brijanje
  • *****
  • Posts: 519
  • Thanked: 163 times
    • Email
Re: Stripovi koje preporučujemo
« Reply #5 on: March 23, 2020, 02:06:38 PM »
Moj naklon majstore!

Poslano sa mog EVA-L19 koristeći Tapatalk

 

Offline Knackboy2000

  • Iskusni brijač
  • **
  • Location: Podgorica
  • Posts: 46
  • Thanked: 23 times
    • Email
Re: Stripovi koje preporučujemo
« Reply #6 on: March 25, 2020, 04:37:57 PM »
Što se mene tiče,zna se...Dylan Dog
Ljudi znate li koliko sam ja ljepsih polova očarao Gručovim humorom i Dogovim šarmom pa da vas ne slazem makar 2 od 300

Sent from my SM-G975F using Tapatalk

 

Offline Duskos

  • Veliki Majstor brijanja
  • ****
  • Location: Niksic
  • Posts: 266
  • Thanked: 270 times
Re: Rip Kirbi
« Reply #7 on: April 28, 2020, 01:01:01 PM »
Rip Kirbi

Više od stripa, bolje od epitafa
Vunderkind teško da može poteći od običnih rodtelja. Osrednjost ne rađa izuzetnost. Potrebno je da se ukrste posebni geni, da bi se dobio poseban koktel u vidu nekoga ko prevazilazi vrijeme i prostor svog rođenja. Ovo “dijete” je teško moglo poteći od dva različitija oca, toliko suprotna u svemu. Oba su bili Vojnici, ali jedan kao “kravataš”  u Uredu za javnost, dok je drugi preživio Perl Harbur, Gvadal Kanal, Midvej, Ivo Džimu i Okinavu. Jedan je bio rođen za crveni tepih, harizmatični bonvivan, glamurozna pojava koja je svojom jedinstvenom aurom za sebe prosto lijepila reflektore i kamere. Anali branše pamtiće ga ne samo po unikatnom talentu već i tome da je maltene prvi iz njenih redova bio prava zvijezda javnog života, džetseter i trendseter po svim mjerilima današnjeg društva. Intelektualac, šmeker svetskog kalibra koji je spajao sa svojim osnovnim poslom (ili životom (jer za njega je to bio život) strast pram golfu, bridžu, lijepim ženama, dobrom piću i brzim i eksluzivnim kolima. Svi u okolini su ostajali u njegovoj sjenci, jer je grand stand morao biti samo njegov. Tu za druge, pored njegovog blještavila, nije bilo mjesta.
Drugi je bio sušta suprotnost. Narednik, ali jedan od najboljih. Tih, miran, porodičan čovjek. Posvećen djeci i porodici. Nastavljač, čuvar baklje. Bez svoje volje i krivice proglašen vodonošom onog prvog, a da se zbog toga nikad nije pobudnio. Briljantni razvijač djela i neko ko nikada nije dobio pravi kredit, iako je preuzeo tuđe čedo i 40 godina ga podizao, vaspitavao, i doveo na konačan nivo posle tragične smrti prvog roditelja. Dok je drugi blještao i očaravao iz Vip lože, on je više volio udoban miran pogled iz trećeg reda partera. Umjesto da bude usvojilac, postao je usvojenik svog životnog djela, ali je svoju ulogu maestralno odigrao. Ako je laičku javnost bio drugi kod kolega je bio prvi o čemu govore nagrade i počasti. Pokazao se idokazao ka dostojan “otac”.
Dva lika upisana i opisana tako različito, spojena samo djelom i jedinstvenim doprinosom umjetnosti i njhovo čedo koj im je postalo   i lična karta i epitaf:
ladies and gentlemans Aleks Rejmond, Džon Prentis  i naravno najkarakterističniji stripski detektiv, Rip Kirbi.

Aleks Rejmond - autoportret
Mobilis  in mobile – pokretan u pokretnom elementu. Ovo je bio moto Žil Vernovog kapetana Nema. Aleks Rejmond jedan od najvećih umjetnka koje je strip ikada imao, takođe je sav bio od pokreta i u pokretu, i u životu i u stripu.
Gotovo da nema sumnje da je Rejmond jedan od najboljih crtača našeg doba. Koliko se ozbiljnih slikara zaista može porediti s njim u crtanju ljudske figure u pokretu, tom najtežem testu?” Ovako je  Kolton Vo (Coulton Waugh) u svojoj kultnoj knjizi Comics objavljenoj 1947 opisao Aleksa Rejmonda još za njegovog života.
Kad je Aleks Rejmond 1956. godine naručio nov trkački automobil Bandini barketa opremljen Kroslijevim motorom, to nisu bila prva sportska kola koja su za njega uvezena iz Italije. Njegov prethodni Bandini bio je izložen 1954. na Nacionalnom salonu automobila u Njujorku, a njegova strast prema brzim automobilima bila je dobro poznata. Nažalost, Rejmond nikad nije video svoju novu barketu.[/size]

Rejmond na sajmu atuomobila pokazuje svoj automobil Bandini

 Šestog septembra 1956. vozio je Korvetu kabrio kolege crtača Stena Drejka kišom natopljenim putem kroz Konektikat,  previdio je znak za opasnost na putu i izgubio kontrolu nad automobilom.
Bez zaustavljanja ispaljeni smo oko šezdeset fita (oko 20 m)  u vazduh, Kasnije su izračunali od mjesta gdje su točkovi  udarili u put, da je bilo oko šezdeset fita, prisjećao se kasnije Drejk u razgovoru sa Arlenom Šumerom za Hogans ali (Hogan’s Alley), tada vodeći časopis posvećen stripovima. „ Poslednja stvar koje se sjećam je da smo išli pravo ka drveću. Na tabli ispred vjetrobrana  je stajala oloka, i vidio sam je da ledbi u vazduhu To je poslednje čega se sjećam prije nego što smo udarili."
Drejk je pretrpeo ozbiljne povrede, ali je preživeo. Aleks Rejmond, tvorac Ripa Kirbija, Džima iz džungle i Flaša Gordona, poginuo je. Imao je 46 godina. Nekako ni u smrt nije mogao da ode obično, morao je da ostavi zvjezdanu prašinu, taj lajtmotiv ololke koja ledbi, da nekad neko ko bude radio film o njegovom životu (a hoće kad tad nadam se) ima ideju vodilju i sjajnu zakčjučnicu priče.
Aleksander Gilespi Rejmond Junior (Alexander Gillespie Raymond Jr.) rođen je 2 oktobra 1909.god.  Počeo je da crta pod uticajem oca. Od 1931. godine radi kao pomoćni crtač Rasa Vestovera na stripu "Mučenik Tili", u studiju braće Jang na stripovima "Blondi" i "Tim Tajlor". Zadovoljni radom svog pomoćnika, braća Jang ga predstavljaju Džozefu Konoliju, direktoru King Fičers sindikejta, koji u Rejmondu prepoznaje talenatovanog crtača i traži da kreira nove likove, junake avanturističkog stripa koji će biti konkurencija drugim tada popularnim strip junacima.
Aleks Rejmond ubrzo kreira dva strip junaka: Flaša Gordona kao pandan tada popularnom strip junaku Baku Rodžersu i Džim iz džungle kao pandan za Tima Tajlora. Prvu tablu Flaša Gordona objavio je 7. januar 1934. godine, a uspjeh je bio ogroman i trenutan. Kao i Princ Valijant, Teri i gusari, Dik Trejsi i Siroče Eni, Flaš Gordon je bio franšiza i uz njega je išlo mnoštvo dodatnih proizvoda – igračke, društvene igre, odjeća i slično. Samo što je Flaš Gordon, mnogo uspješnije od ostalih, stigao i do Holivuda. Naravno, filmovi o Flašu Gordonu su bili bijedni niskobudžetni serijali, ali hej – bili su filmovi. Dugo pošto je Rejmond napustio tog junaka, upravo su ti grozni serijali održavali sjećanje na Flaša Gordona u javnosti uopšte.
Kasnije nastaje Tajni agent Iks-9 koji je trebao da bude pandan strip junaku Diku Trejsiju. Tajni agent Iks-9 je prvi put objavljen 22. januara 1934. godine, ali Rejmond njime nije bio pretjerano zadovoljan, pa ga je posle samo godinu i po dana u potpunosti prepustio crtaču Ostinu Brigsu.
Aleks Rejmond je stremio nečemu višem od toga da bude strip-autor; želeo je da bude poznati ilustrator. Razvijajući osoben stil za svoj nedeljni dvojac, Flaša Gordona i Džima iz džungle, Rejmond je preuzeo tehniku suve četke od ilustratora Meta Klarka, pejzaže nacrtane perom i tušem od Frenklina Buta i senzualne ženske figure od Džona la Gate, a za detektivski strip grube škole Tajni agent X-9 Rejmond je eksperimentisao realističnijim petparačkim pristupom kako bi se uklopio u scenario pisca Dašijela Hameta.
U novembru 1935, pošto je prestao da radi na Tajnom agentu X-9, Rejmond se odlučuje za karijeru komercijalnog ilustratora kako bi dopunio prihode od Flaša Gordona i Džima iz džungle. Među prvim poslovima bile su naslovnice za Saterdej houm magazin, dodatak Herstovom Njujork džernalu. Godine 1936. već je radio ilustracije za Kolijers, jedan od najpoznatijih periodičnih časopisa u zemlji. Svoje ciljeve je postavio iznad svijeta stripa i jednom novinaru je rekao: „Sada radim ono što mi se najviše dopada, mešavinu stripa i ilustracije, koja me zapravo zanima. Moja ambicija je ista kao kod svih u ovom poslu, da postanem veliki umjetnik, ali ću zadržati Flaša koliko god budem mogao.”
Rejmond je ilustrovao za razne klijente, uključujući i Blu buk magazin, Eskvajer, Alfred A. Knopf pablišing i Atlantik mjučual inšurans kompani. Učlanio se u prestižno Društvo ilustratora, tako da je u intervjuu iz 1940. izjavio da je ilustrator, a ne crtač stripova. Ipak njegove velike ambicije nikad se nisu ostvarile. Sve su ga više frustrirala ograničenja koja su mu nametali umjetnički direktori časopisa, kao i nepostojani priliv novca od honorarnih poslova. Pošto je 1944. dovršio dva velika posla za časopis Luk, napustio je karijeru komercijalnog ilustratora i,pridružio se marincima.
Tokom prvih šest meseci vojne službe Rejmond je radio u mornaričkom Uredu za javnost u Filadelfiji, gdje je crtao nedjjeljnu ilustrovanu tablu, dizajnirao plakate za ratne obveznice i regrutaciju, a tada je naslikao i svoju najpoznatiju sliku, Molitva marinaca, koja i danas visi u Centru za istoriju vojne mornarice u Vašingtonu. Početkom 1945. godine  dodijeljena mu je aktivna dužnost na nosaču aviona Gilbert ajlends. Na brodu je napravio studio i nastavio svoje dužnosti oficira za javne informacije tako što je u crtežima i slikama bilježio svakodnevni život vojnika. Te ilustracije drastično su se razlikovale od radova ratnih umetnika koji su bili bliže borbama. Prikazivale su tiho dostojanstvo, živu posvećenost i veselo drugarstvo vojnika koji su služili u ratu daleko od linije fronta.
Kad se Rejmond vratio kući u decembru 1945, bio je spreman da nastavi karijeru strip-autora, saznaje da je King fičers sindikejt potpisao ugovor sa Ostinom Brigsom za nastavke Flaša Gordona.  Rejmond je progutao ponos i uložio energiju u stvaranje nove, realistične stripske priče. I tako je moglo da počne.
Kada bi u igri asocijacija ponuđeni pojmovi bili lula, naočare, batler, manekenka,  niko od nas „comic gigs“ ne bi imao dilemu o kome se radi: jedan jedini, najveći, najposebniji, naoriginalniji  detektiv strip univerzuma – gdin Remington Kirbi ili kako ga svi znamo – Rip Kirbi.
Ideju o stripu o savremenom detektivu prvi je iznio Vord Grin (Ward Green), urednik King Features-a. Rođen 1893. godine u Ešvilu, u Severnoj Karolini, Grin je  diplomirao na Univerzitetu juga u Tenesiju i započeo novinarsku karijeru 1913. godine kao izvještač Atlanta džernala. Posle kratkog izleta u Njujork herald tribjun Grin se 1920. pridružio King fičers sindikejtu, čiji je generalni upravnik postao 1945, posle smrti Džozefa Konelija. Grin je autor devet uspješnih romana, među kojima su Ne plači više, Trasa 28 i Ubistva u hotelu „Havana”. Njegov roman Smrt na dalekom jugu upoređivan je sa Američkom tragedijom Teodora Drajzera, a pretočen je i u holivudski film Oni neće zaboraviti, s Klodom Rajnsom i Lanom Tarner u glavnim ulogama. Njegova najpoznatija priča, Srećni Den, pas koji zviždi, poslužila je kao inspiracija za animirani film Volta Diznija iz 1955. godine – Lunja i Maza, a to je dovelo do „spin-of ” stripa Scamp (Skemp), koji je Grin pisao od 1955. do 1956. godine.
Grin je raskinuo veze s Ripom Kirbijem 1952. godine, pošto se navodno žalio da je Rejmond preuzeo sve zasluge za pisanje scenarija. Zamijenio ga je Fred Dikinson, novinski veteran koji je pisao o masakru na Dan Svetog Valentina, o potjeri za Džonom Dilindžerom, o otmici bebe Lindbergovih i padu cepelina Hindenburg. Dikinson je radio na stripu sve do svog penzionisanja 1986. godine.
Ko je Rip Kirbi?
Rip Kirbi (Rip Kirby) je ratni veteran (bivši marinac, kao i njegov autor), atleta, momak finih manira ali i jakih pesnica. Naročito je dobar u boksu i istaknuti je član „Kluba pustolova” Mada ima sve karakteristike – a reklo bi se i poneku više – profesionalca iz snova, Rip Kirbi je u osnovi amater. Pripadnik džet seta koji ima djevojku manekenu i batlera, naučnik koji zločine rešava usput, između dva projekta.
 U ovom Rejmondovom liku, uočava se uvijek ona – dovoljno precizna da ne bi bila izneverena – granična linija koja deli izvjesne vrste pionirskog stripa, posebno film noar žanra – pomislimo za trenutak na Inspektora Vejda, iz opusa Edgara Volasa – od nekog modernijeg stripa, u kojem nalazimo više strukturalne čvrstine i narativne nijansiranosti.
Istina je da i Rip Kirbi ima snažne mišice i da, takođe, nosi futrolu s revolverom pod pazuhom, to se, ipak, prvenstveno primećuje po izbočinama na elegantnom i uvek savršeno skrojenom sakou. Ali je isto tako istina da on pesnicama pribjegava u zaista rijetkim prilikama: nije Rip Kirbi tamo neki Popaj večito gladan spanaća, niti lik po modelu Dika Trejsija, čovjeka koji u borbu protiv nasilja ulazi naoružavajući se vlastitom nasilnošću, a nije ni neka naročito pustolovna ličnost. Radi se, iznad svega, o tipu kojeg ponesu (mada on to zaista i voli) i ljudi i ambijent, a posebno njihove nijanse.
U detektivskim avanturama Ripa Kirbija mozak je potisnuo pištolj i batine. Detaljna isleđivanja, malo sreće, analiziranje fragmentarnih nalaza, usklađivanje protivrečnosti, traganje za motivima – račvaste su staze kojima se hodi sve dok se ne ščepa kriminalac, izložen lucidnom umu vlastitim greškama i pritiješnjen uza zid nepokolebljivom i dalekosežnom logikom. Ali, uprkos svemu ovome, akcija – koja je sve u stripu – ne ustupa mjesto kvazinaučnoj spekulaciji ili istrazi psihološko-deduktivnog tipa. Jedino se može reći da ova dva poslednja aspekta pripovedanja – šerlokholmsovska po definiciji i široko odomaćena u kriminalističkom i srodnim žanrovima ‒ ne izostaju nikad;
Kirbi je, neočekivano i paradoksalno, naklonost publike stekao i zbog svog izgleda. Rijetko se, naime, sretne kratkovidi junak, koji mora da nosi naočare, i još uz to ‒ detektiv. Dovoljno je samo reći kako Supermen, da bi skrio svoju pravu ličnost, uzimajući identitet skromnog novinskog reportera, takođe stavlja naočare. Kratkovidost je, osvjedočili smo se u mnogo navrata, jedan od načina da se pridobiju simpatije publike, pa je to slučaj i sa likom Ripa Kirbija – on, uz ovaj mali dodatak, djeluje nekako ljudskije. Lula, koja se uvek dimi, daje mu, dalje, pravi ton pomalo engleskog džentlmena, kao što i njegov život neženje, sa svim neophodnim intimnostima i potrebama, odano čuva jedan odmjereni batler, ili kako bi dobri Dezmond rekao “Gospodinov gospodin”  smiješan u svojoj grafičkoj stilizaciji, ali u dragocenoj mjeri obdaren smislom za humor i mnogim predrasudama, baš kao da je sišao s Vudhausovih stranica.
Tokom prvih godina izlaženja stripa Rejmond je redovno eksperimentisao radeći različitim ilustratorskim tehnikama Krećući od klasičnog stila jasne linije, naizmenično je koristio „Ben Dej” tačkasto sjenčenje, šrafiranje perom i tušem, meko sjenčenje, kao i smjele poteze četkom kako bi postigao različite nijanse u tonu. Jednom prilikom je crne mrlje u stripu opisao kao „jezera tišine” koja čitaocu omogućavaju da zastane i promozga malo o toku priče. Već 1949. Godine važio je za vodećeg crtača savremene škole foto-realizma. Postao je ostao uzor desetinama autora.
Nažalost Aleksu Rejmondu Rip Kirbi nie bio alter ego, lik kakav je on želio biti. Bilo je više obratno. Lijepe Žene, brza kola, viski, bridž, golf, Aleks rejmond je bio predan stripu i ličnim zadovljstvima, bo je zvijezda i tako je i morao otići bučno i sa bljeskom.
Kralj je bio mrtav, ali na njegovo mjesto nije došao princ. Teško je u stvari reći šta je Džon Prentis bio. On je bio dovoljn genijalan da nastavi Rejmondovim stopama narednih 40 godina. Da održi sve bitne značajke Ripa Kirbija i dalje ih unaprijedi, a da opet bude oštećen i zapostavljen (sem u krugovima branše naravno gdje je triput bio proglašavan za najboljeg strip umjetnika amerike) kao onaj koji je “samo” nastavio stopama besmrtnog Aleksa Rejmonda. Jednostavno Aleks mu je “ukrao” scenu. To možda ponajbolje opisuje njegov sin Džon III
Rip Kirbi je bio njegova sreća i prokletstvo“, „Bio je njegova sreća zato što mu je pružio priliku da u kontinuitetu crta tušem i perom taj fini, linijski strip koji mu je doneo toliki ugled. Veoma je zahtjevno bez prestanka crtati dnevne kaiševe. Bio je, takođe, njegovog prokletstvo, zato što ga je prikovao za crtaću tablu, iziskujući potpunu posvećenost. Dobio bi mnoge druge prilike da je otišao u širinu kao ilustrator ili slikar, ili pak da je prosto radio nešto drugo. Rip Kirbi je mom ocu značio mnogo. Gotovo celu nprofesionalnu karijeru posvetio je jednom stripu Bio je zadovoljan time što je znao da je dao sve od sebe kad god je seo za tablu. Uvek sam se divio tome kako je stvarao Ripa Kirbijasamo olovkom, perom, tušem i papirom.

Džon Prentis autoportret
Prentis je rođen u Vitniju Teksas 17 oktobra 1920 od 1946 do 1946 služio je u Mornarici  pošto je preživio napad na Perl Harbor, služio je na dva ratna razarača i učestvovao u bitkama na Gvadal kanalu, Midveju, Ivo Džimi i Okinavi. Kratko je pohađao Umjetnički institut u Pitsburgu, pa se preselio u Njujork i honorarno radio razne ilustratorske poslove, od reklamnih ilustracija, preko naslovnica za časopise, do stripova (DC komiks) i uredničkih karikatura, a onda ga je King fičers sindikejt odabrao da perom i četkicom zamijeni prerano preminulog Aleksa Rejmonda. Ripa Kirbija je nastavio da piše Fred Dikenson, a Prentis ga je crtao naredne 43 godine. Osamdesetih godina je preuzeo i scenaristički posao i nastavio ga sve do smrti. Trostruki je dobitnik Nagrade Nacionalnog udruženja strip-umjetnika za strip u nastavcima (1966, 1967. i 1986. godine).
Rip Kirbi je svojim crtačima postao više od epitafa, oslikao je blještavog glamuroznog Rejmonda u prvom planu, i mirnog, vrijednog Prentisa koji je bio Vorking class hero i čije bitisanje počinje tamo negdje u trećem pasusu.
Postao im je vizit karta, zadužbina i posveta, više od stripa kad-kad više i od samog života.
Kirbija je kod nas izdala Čarobna knjiga u devet tomova.

 Predivno opremljen i na vrhunskom papiru, sa obiljem građe o sripu i autorima. Ja sam se opredijelio za ovo izdanje i oduševljen sam njime. Takođe i Fibra u poduhvatu vriednom samo hvale od koga svakom stripofilu ide voda na usta. Must have za sve prave ljubitelje stripa.
Moja najtopliija preporuka.

Na kraju dva originalna isječka iz britanskih novina kojima su me skoro obradovali mojji drugari iz Engleske u jednom paketu brijačkih poklona. Prvi iz 1953  rad Aleksa Rejmonda drugi 1965 iz Prentisove ere. Momci još jednom hvala.
 

Offline Duci

  • Početnik
  • *
  • Location: Niš
  • Posts: 4
  • Thanked: 1 times
Re: Stripovi koje preporučujemo
« Reply #8 on: April 28, 2020, 05:25:48 PM »
Hvala!
Tvojim tekstom i inspirativnim pričama vratio si me u najlepši deo mog detinjstva... izuzetno!
 

 

Najnovije:

Users Online
Users: 2
Guests: 44
Total: 46