Author Topic: Kad je John sreo Jamesa Ili LASSC BBS 1 / WOLFMAN WR2 - dio prvi LASSC BBS 1  (Read 413 times)

Offline Duskos

  • Doktor za brijanje
  • ******
  • Location: Niksic
  • Posts: 312
  • Thanked: 300 times

Počelo je kao što sve velike priče počinju: slučajno. Bio jedan Džejms koji je na Reddit-u objavio oglas za pružanje usluga mašinske radionice i bio jedan John koji ga je pitao: jel bi mogao da mu napravi brijač?
Zaintrigiran zahtjevom Džona Brauna (John Brown), vlasnika Los Angeles Soap Company (LASSC), Džejms Dufur (James Dufour) riješio je da proba. Tu se pojavio “malecki problem” Dufur, naime blage veze nije imao o DE brijačima, niti ih je koristio. No razlika između veliki nalaze način, a drugi nalaze izgovor. Džejms je riješio da bude od onih prvih. Džon mu je poslao jedan brijač da ga proba – kineski Baili BR131 i proces izrade je počeo. Dakle, ako ste se pitali koji su sve brijači bili uzor za  LASSC BBS1 odnosno kasnije Wolfmana odgovor je: Baili.

On je krivac za Wolfmana Baili  BR131
Posle otprilike dva mjeseca istraživanja i razvoja James je imao prototip za sopstvenu upotrebu, da bi nakon još nekoliko mjeseci prilagođavanja i usavršavanja uspio da pošalje Džonu četiri primjerka koja su testirana, a zatim prodata. Džon je brijač nazvao BBS-1 i ubrzo naručio još. James i John su nastavili da sarađuju i nekoliko mjeseci kasnije smislili su konačni dizajn BBS-1.

od Baili-a do LASSC BBS1
 U naredne 3 godine napravljen je i prodat 421 brijač. Postoje dva modela BBS-1. „SS“ od nerđajućeg čelika i „TI“ koji je napravljen od titana. Svi modeli od čelika imaju serijski broj (napravljeno ih je 412), titanijumski modeli nijesu numerisani (napravljeno ih je 20-tak). Prvobitna cijena modela od nerđajućeg čelika iznosila je 250 USD, a zatim je promijenjena na 299 USD, dok je verzija od titanijuma u početku koštala 350 USD, a zatim promenjena na 500 USD. Proizvodnja je prestala 2017. Nakon prestanka proizvodnje BBS James je nastavio solo vodama. Osnovao je Wolfman razor company i tako je nastao Wolfman razor iliti WR 1 a kasnije i WR2. Brijač o kome jedni misle ovo drugi pričaju ono ali  koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. I tako je magija nastavila da živi.
Ljubaznošću mojih drugara iz inostranstva bio sam u prilici da probam originalni LASSC BBS1 i WR2. Od tada je prošlo već dosta vremena tako da su se utisci zaista slegli.
Prvi utisak je kutija. Kartonska kutija koja mi ne ide uz high end brijač - nikako ne ide. Čak i danas, iz meni baš nepoznatih razloga James se bandoglavo drži te kutije, i to je po meni njaveća zamjerka Wolfmanu. Brijač od 400 usd se ne pakuje u karton. Naprosto, displej mora biti na nivou cijene i kvaliteta samog proizvoda. Ova kutija mi prosto djeluje kao nepoštovanje mušterije. Kad se samo sjetim jednog Traderea i predivne plastične kutije u koju je bila spakovana prva generacija, te recimo Timelesa ili Charcoal goods, taj utisak se produbljuje. Žao mi je što nisam snimio predivnu kutiju od drveta i pleksiglasa koju je kasnije za svoj BBS1 naručio njegov sopstvenik koji mi ga je pozajmio. Skrooooz druga priča. Stiv druže još jednom veliko hvala.
Kada otvorite kutiju i suočite se sa njim prva impresija je da ste otvorili kutiju sa komadom nakita. BLJESAK ( da sa svim velikim slovima). Na prvi kontakt se vidi bespogovorni perfekcionizam izrade, zapanjujući perfekcionizam, zastrašujući (pogotovo ako ste konkurencija) perfekcionizam, perfekcionizam koji ostavlja bez daha i bez riječi. Perfektna simetrija, čistoća - sve je u osi. Ovo je taj čuveni mirror finiš koji će kasnije kod Wolfmana postati kategorija za sebe.
Zanatski, u smislu izvedbe rukodjela Wolfman je onoliko blizu perfektnog koliko je to moguće. Nema iznad, na ovom polju može samo isto, jer Džejms Dufur nije ostavio micron prostora za bolje. Ovo je vrhunac zanataske vještine pretočene u finalni proizvod.


Dovoljno sam nahvalio ovaj dio.
Ajmo sad na ono najvažnije - kako on brije?
Kada pričamo o tome kako brije dolazimo do nečeg što ja zovem Wolfman paradox.
Na prvi pogled, BBS-1 obećava izuzetnu agresivnost. Blade gap na ovom brijaču djeluje veliki, i prije brijanja vas i nehotice natjera na pitanje – “da nisam mogao da naručim manji gap”  Uobičajena koncepcija “ što veći razmak između top capa i base platea  to je brijanje agresivnije” možda jeste norma za neke brijače, ali kod ovog brijača, i recim o kod Timelesa to je daleko od istine. Izuzetno je efikasan i iznenađujuće blag.
Kada me pitaju o Wolfmanu prvo me većina pita za gap. Kad kažem 0.73 ili 0,67 odgovor je: “pa to je kao Ej” ili “kako to brije kad je manje od EJ”, a bilo je i kome Eva na slici uporedbe brija;a sa 0.73 gapom: Merkur 34C,  EJ89, Feather AS d-  i Lascc BBS. Wolfman sa njima na polju efikasnosti “briše patos”. Kako?
Ajde da još malo definišemo termin “agresivnosti”, potrudiću se da napišem i poseban i opsežan post o tome, i da još malo približimo zašto je Wolfman to što jeste. Agresivnost (ja ipak više volm termin “efikasnost”) brijača je zbirni naziv za skup osobina brijača koje se prvenstveno manifestuju njegovom sposobnošću da efikasno uklanja dlaku kao i dijelom subkjektivnog osjećaja o njegovoj “napadnosti” na kožu (malo je još “kusa” definicija ali nekad fali riječi):
 Agresivnost  se dobija kombinovanim uticajem nekoliko faktora i to:
1.Ugla pod kojim glava oblikuje nožić (koliko ga savija i koji mu konus daje)
2.Izloženosti sječiva
3.Gapa
4. Razmaka i ugla izmedju sječiva i safety bara
5.Oblika safety bara i ugla pod kojim nožić ide prema koži
6. obezbjeđenje odgovarajuće krutoće sječiva
Dakle tek zbirom svega ovoga i pažljivim kalkulisanjem svih pojedinacnih  parametara može da se svjesno i precizno manipuliše agresivnošću brijača. Sve ostalo je igra na slijepo ili prepisivanjeIskusni mašinac kakav je Džejms Dufur je tako napravio magiju da stvori izuzetan brijač bez prethodnog iskustva. Inženjerski pedantno raščlanio je sve elemente dizajna i krenuo da ih razvija stopu po stopu i za to su i njemu trebali mjeseci. A kasnije “poliranje” do finalne verzije LASSC BBS1 odradio je Džon i povratne informacije od korisnika. Šta mislite koliko je norma sati rada, sirovine i istraživanja bilo uloženo tokom ti godine, kao i koliko je bilo potrebno prethodnih godina truda i rada uoženih u stečeno znanje potrebno za razvoj ovog brijača. Jel sada postaje jasno gdje leži formula za one dolare koje izdvajamo za Wolfmana? Jedan čovjek,  CNC, i sve sam i sve sa nule. BEZ PRETHODNOG ISKUSTVA U WETSHAVINGU. E pa morao je to i da naplati, ali rezultat može da mu služi na ponos.
Težina brijača je iznenađujuće uravnotežena i dobro odmjerena. Iako izgleda masivno Wolfman nije brijač kod koga je sva tećina sjurena u glavu. Kod LASSC BBS1 je postojala samo jedna drška perfektno prilagođena brijaču.  Sama drška BBS1 mi je – paaa predivna. Knurling (narezi) na dršci je dobro definisan i pruža lijep zahvat bez urezivanja u prste, čist grip bez ikakvog “žuljanja”. Čak i kada je mokra, drška još uvijek ima izuzetno prijanjanje.
I na kraju kad krenete oštricom preko lica. Bukvalno od prvog poteza vidite o kakvom se brijaču radi. Briše s lakoćom i stvara buku koja je uobičajena za agresivne brijače (dosadan sam sa Timelesom ali šta ću - poređenje se samo nameće). Zaista nema tu nikakvog napora. Pritisak možete svesti na nulu, a on odrađuje svoj posao šampionski. Wofman (koristiću ovaj naziv iako je on nastao kasnije) klizi kao kocka leda preko lica (i to poliranje na tako nenormalno visokom nivou  ovdje dolazi do izražaja) ali ostavlja osjećaj agresivnog brijača. I jeste zvuči kontradiktorno, i jesam u problemu da taj brutalan osjećaj artikulišem kroz riječi, ali je fakat taj. LASSC BBS 1 ukratko, pruža osjećaj izuzetne agresivnosti, ali  brije iznenađujuće nježno (ako to ima smisla), ili bar ajmo reći udbobno ,ako je i to prava riječ. Dakle gdje leži Jamesova genijalnost, pa u najkraćem - nožić leži ravno, što zapravo omogućava neutralniju izloženost oštrice od standardnih DE brijača, dok se dobro projektovan safety bar i njegova odgovarajuća dužina daje precizbo odmjerenu “dozu napadnosti” ovog brijača. Ovo zajedno sa većim gapom omogućava korišćenje većeg ugla a samim tim pruža i veću kontrolu. Po mom mišljenju, to je ono što čini BBS-1 tako uspješnim. Međutim sve ovo je pod jednim uslovom, da radite stvari kako treba, jer ovaj brijač je lakmus test brijačkih elemenata.   BBS-1   daje precizne informacije o svakoj nesavršenosti na vašoj koži, kvalitetu pjene i lošoj tehnici - ukoliko je sve kako treba krajnji rezultat je čisto uživanje, dok ukoliko je  pogriješeno u bilo kom element - sledi kažnjavanje. Najbliži doživljaj korišćenju BBS-a je kad sam ušao u svijet britvaštva, nakon što sam savladao početne kortake tehnike i  upotrebe britve, tad sam shvatio zašto je britva nešto neuporedivo u svijetu klasičnog brijanja. Kvalitet brijanja sa BBS-1 je izvanredan i bukvalno je jednak britvi (e sad sledi britavško razapinjanje :-) ), ali (moj je sud) on se ne može koristiti kao dnevni brijač, (opet naglašavam PO MENI) zahtijeva barem jedan dan odmora između brijanja. Za njegovo brijanje važi isti termin kao i za njegovu izradu – apsolutna preciznost.
E, koja je razlika između R41 i BBS1 (naglašavam opet ne baziram se na cijeni, finesama,materijalu već na konstrukcionim elementima i užitku u samom procesu brijanja). Apsolutno ne želim da dam pojašnjenje (Kako reče jedan kolega:) “na moje pitanje zašto bolje briju dobio bih vjerovatno odgovor “zato što je Wolfman - Wolfman a Merkur – Merkur”
Dakle posjedujem bar nekoliko brijača koji se svrstavaju u gornji dom po agresivnosti Leresche 51 i Leresche 54  Gillette New improved, Gilette New Deluxe, od open combova te Barbasol “floating head”, a od skora i Darwin ( i njega sam još ranije probao), od closed comb brijača. Štaviše zaista volim brijače sa izraženim blade feelom.  Ali ta agresivnost mora da im mjeru. Jedno je blade feel  a drugo eklatantna sirovina od brijača koja ti svake sekunde zahtijeva 100% pažnje, odgovarajući nožić, da si zaista tu 1000 posto. Taj put se pretvara u mučenje. Mogu da platim brijač million eura, ako mi on ubije užitak u procesu brijanja ide dalje, što bi kolega rekao kod mene apsolutno ne važi:  “stisni zube i trpi ukoliko je brijač agresivan, jer si  ga platio mnogo i on je od odličnog materijala i mora biti bolji od onih sa kojima sam se sasvim dobro brijao” Kod mene to zaista mora da pokaže i na djelu. Ako mi se brijač ne svidi zbog performansi koje isporučuje nikad nemam problem da to i kažem, naravno mogu navesti da je sjajno urađen, dizajniran, da je polazni put bio dobar ali da kod brijača ne valja to, to , to i to. i uz pošten razlog prodaje samo se pozdravimo.
Dakle BBS1 zahtijeva poštovanje određenih standarda pri brijanju. To nikako nije brijač koji napamet bacite na lice i plas pljas pljas ( za brijače koje ja svrstavam u ovu grupu to ne navodim kao manu odma da smo načisto, ali to nije moja šolja čaja ). BBS1 samo zahtijeva da znate elemente tehnike i da brijanje nije tek skidanje sapunice sa lica oštrim predmetom kadrim da povrijedi.  Evo još jedan konkretan primjer: jedan od brijača iz klase high end, praktično prvi takav moderni brijač više od 150usd vrijedni Feather AS D-2 je brijač koji lično nikada ne bih kupio. Da smo načisto, radi se o brutalno urađenom brijaču.  Brijaču kojem estetski i majstorski nemam apsolutno ni jedne jedine mane. On je Japanac u punom smislu te riječi. Ali, on je (PO MOM UKUSU ) preblag. Ne prija mi kako taj brijač brije i koliko je blade feel nepostojeć. Nema ni zvuka maltene. I nema za mene sa njim nikakvog uživanja. Mogu bar još 5-6 brijača da navedem ali kako ne bih ovo pretvarao u listu meni nepoželjnih ko misli da mogu da mu dam savjet neka slobodno pita.
Jedna mana  je pripisivana ovom brijaču , (i nije da sam je olako uzeo, jer kad košta koliko košta svaka, čak  najmanja mana dobija na težini,) a to je da se javljao problem oticanja sapunice kod manjih gapova. Ja taj problem nisam imao, sad, da li je rezultat pretjerivanje sa pjenom, dužina brade, količina ispiranja ili već šta ne znam, ali je činjenica da nijedan jedini put nisam imao začepljenje brijača. Uglavnom ako je više njegovih korisnika prijavilo manu neću da je brišem, niti poričem, ali ja je nisam uočio, pa neću ni da je uzimam kao definitivni minus u mojoj ocjeni, jer svaku ocjenu datu ovdje ističem kao svoju ličnu.  Ono što svakako ne bih preporučio nikome je da clogging kod BBS pokušava riješiti tanjom pjenom niti da uopšte koristi sapune koji daju “tanku pjenu” ako ste imallu britvaškog iskustva onda samo povucite znak jednakosti dalje jedne rečce ne moram, ako nemate onda da Vam kažem bićete momentalno kažnjeni.


 
The following users thanked this post: Goran.v, markony, feston, Limoozina, milostdr

Offline Duskos

  • Doktor za brijanje
  • ******
  • Location: Niksic
  • Posts: 312
  • Thanked: 300 times
Dio II poređenje LSSC BBS1 sa WR2
WR2 je brijač koji je nastao kada je James pokušao da pomiri BBS1 i WR1 i napravi dalji evolutivni iskorak.
Naime posle BBS1 James je želio da nastavi sa unapređenjem ali i da se zbog nesumljivog Džonovog velikog doprinosa razvoju ovog brijača malo udalji od prvobitnog koncepta. Tako je nastao WR1.  Razlike su vidljive od prve i nisu kozmetičke:




Prva je različit safety bar. Iz slika ispod vidi se ravan safety bar na WR1 koji me neodoljivo podsjeća na safety bar Grand shave King selflubricated safety razor-a, u odnosu na „L profil“ bar kod BBS-a. Druga je kopčanje - WR1 ima pinove i samim tim drugačije kopčanje i drugačije nalijeganje od BBS 1. Treća je veći prostor unutar glave da bi se izbjeglo to „prepunjavanje“ pjenom.
WR1 nisam probao već samo WR2. Mogu da prenesem tuđa iskustva što se tiče WR1, ali ja sam takav da stojim samo iza svojih.
Uvijek sam mišljenja da bez velike preše nije nikada potrebno popravljati nešto što je izuzetno. Meni je BBS1 Nešto izuzetno. Ipak Džejms je bio mišljenja da je to potrebno oplemeniti. Za potrebe poređenja sam koristio tuđe slike (uz prethodno pribavljenu dozvolu), a razlog je jednostavan između dva druženja sa Wolfmanima prošlo je oko godinu i nešto dana. Dakle Tet-a- Tet kako to izgleda:
Prvo što zabode oči  je koliko su svi elementi WR2 robusniji u odnosu na BBS-1. Očit je pokušaj da se tokom evolucije  zadrže svi dobri elementi dizajna, i njegova prepoznatljivost uz neka unapređenja, ali je razilka u outcomu zaista velika. Toliko velika da se odmah otvara pitanje – da li je donijela signifikantno poboljšanje.
Ajmo redom :
Dizajn: spolja WR2 je masivniji , teži, glava je puno deblja. Kanali su daleko veći,čime se “clogging” u potpunosti izbjegava. Unutra- nema pinova, brraženo je kopčanje LASS BBS1. Opet kažem nisam probao WR1, ne mogu s toga da kažem šta je tu bolje. Vraćen je prvobitni Safety bar, ali je zadebljan. Glava je puno teža i nalaženje balansa uz odgovarajuću dršku daleko zahtjevnije nego kod BBS1 . Glava djeluje čvršće i otpornije mada ruku na srce glava BBS1 je sve samo ne čvrsta.
Ovo rađa i jedan problem Wolfmana koji se tiče balansa, sa time da je taj problem izražen kod kasnijih modela WR1 i WR2. Naime Wolfman traži probranu dršku sa precizno odmjerenim težištem. Možda pravim ovdje digresiju, ali moram da zaokružim poglavlje potpuno. Naime Wolfan je takođe jedan od brijača koji je dugo bio pobjednik u kategorji “brijač sa najlakšom glavom”.
E, ako ste riješili da eksperimentišete trebaće Vam  posla za idealno uparivanje. Uopšte me ne iznenadjuje da je na Wolfmanima česta “Darwin” ručka. Ovo nije samo pitanje estetike. Vjerujte nije, kombinacija težine raspoređene na dva kraja sa nultom tačkom i težištem u centru drške rezultuje balansom koji daje maksimalno definisano težište brijača. To sam osjetio kod Darwina, tu “salivenost”  brijača i drške koja omogućava maksimalan komfor eksploatacije. Kvalitet izrade je prosto klasa Wolfman, klasa koja ima samo jednog realnog takmaca.
Brijački: WR2 je daleeeeeko blaži, daleeeeeeeeko tiši, sa daleeeeeeeeeeeeeeeeeeeeko manje blade feela nego BBS1. Slike sve govore uostalom. Daleko više prašta i familijarizacija je trenutna. Ipak, Plaća se cijena. Glava je veća i zaista se javlja problem da se brijač “zavuče” baš svuda, nema šta to me je iznenadilo. Da se razumijemo nije to sad kao kad uzmeš glavu 1912 SE ili Merkur Futur ali je problem u odnosu na BBS1 evidentno prisutan i mora se navesti, jer ko što rekoh za tu cijenu i reputaciju ako ne odbija sunčeve zrake kako treba i to je ozbiljna mana.  Guta sve živo i ima nevjerovatnu probavu, ipak pol silver mu (bar u mom slučaju) leži ko pepeljugi staklena cipela. Ukratko negdje izuzetan negdje samo sjajan.
Kako sad sagledavam James je uradio mudru stvar. Napravio je WR1 Kao otklon od BBS1  i sada nadogradio sve sa WR2.
To vam po meni izgleda ovako BBS1 je instrument sa vrhuncem performansi ali koje može da izvuče ipak neko ko vlada takvom vrstom oruđa.
U odnosu na njega WR1 je adaptilniji krajnjem korisniku. I dalje je to vanserijska performansa, ali može da se vozi i sa manje vještine no (uz opet ponovljenu rezervu da ga nisam probao već prenosim tuđa iskustva) ipak i uz izvjesni nedostatak onog stečenog vrhunca prethodnika.
WR2 je pokušaj pomirenja polova, da se vrate osobine prvog i da se pomire sa “miroljubivošću” drugog. WR2 po svima manje prašta od WR1. To je jednodušna ocjena svih koji su ih poredili. Dakle namjera je bila da svako nađe svoje. Nedostaje samo jedno da bi u potpunosti uspio: da vrati i originalni BBS1, e sa njime to bi onda bilo 100% to.  Znate ono kad vam nešto legne 100% ali nemate para pa uzmete približno. I kad Vas neko pita jel to to? A vi kažete pa jeste? E to je to “skoro” e to je to, jebe ono “skoro”, jer u to “skoro” se zaljubljuje, zbog tog “skoro” nijedna nije kao ona, jedina, prava .
Na kraju lični sud. Kratko i jasno više mi se sviđa BBS1. Zašto: On je kao britva na dršci. On je ultimativno namijenjen za brijačke aficionados. Za one koji žele da ultimativno istraže performanse brijača apsolutno do zadnjeg koraka tog puta. On je za one koji žele da idu u krajnosti postizanja optimalnog ugla i pritiska koji vole da dva ili tri puta nedjeljno pola sata misle samo o tome kako da se obriju na savršen način. Da to brijanje bude tantrično iskustvo. On je konačno dao izgovor brijadžijama tipa Lina Abramsa da mogu da uzmu i DE u ruke i da uživaju isto kao sa svojim hladnim oružjem i da se ne stide posle toga svoje isključivosti. On je beskompromisan u svemu. I to mu kod mene daje prevagu.
WR2 je već malkice plod udvaranja publici. Nije to loše. Nije uopšte za osudu. Samo molim Džejmsa da u tom procesu negdje bar za one malobrojne vrati BBS1.  Da svi imaju svoju “šolju” čaja. Fali mu manevrabilnosti BBS1 (opet ne tona, ne toliko da sad treba reći da je to propust za odreći ga se) fali mu njegove nepomirljive posvećenosti da od brijadžije izvuče maksimum, a da mu ga onda i vrati.
Dakle između njih dva - najradije oba- (toliko su različiti), ali ako bi morao jedan onda BBS1 pri čemu nema veze to što je ovaj rijedak i maltene nedostupan. Da su sada rame uz rame u produkciji prvo bih bez trunke dvojbe kupio BBS1.
Da li je Wolfman najbolji brijač ikada.  Napamet mi ne pada da tako nešto tvrdim.
Moram ovdje još nešto da pojasnim: pisao sam članke o brijačima i uglavnom su me oduševljavali. Da li to isto mislim – da bez i malo dvojbe. Zašto? Pa kao lijepe žene svaka je posebna na svoj način. Šarm Timelessa ili RFB-a ili Kirby-a sasvim je dručkiji od magije Darwina, osobne fascinantnosti i konstrukcione posebnosti L'essora ili inžinjerske briljantnosti u funkcionalnoj jednostavnosti i brutalnoj zanatskoj izvedbi Barbasola „floating head“. To vam je kao da imate Kafku, Kamija, Balzaka, Mana, Pa zar međunjima postoji  najbolji, postoji samo onaj koji bolje leži datom trenutku. Sa druge strane da li bi ovo bio „jedan za cio život“   brijač koji bi vam zadovoljio sve kategorije –nesporno. Esteski, funkcionalno, kvalitativno, on je dovoljan da bude jedini izbor.   Jedini takmac koji mu je dostojan u svim kategorijama je po meni Darwin. Zašto? Pa Darwin se odlikuje istim nivoom perfekcije sa samo jedno sitnicom – nastao je 90 god ranije.Ako napišem post o Darwinu tamo ću detaljisati

Wolfmana sada nije teško nabaviti direktno od prozvođača. Preko e maila se postavi upit  i nakon maks mjesec, mjesec i po čekanja doći će Vam mejl da potvrdite porudžbu i formirate svoj brijač. Ostaje cijena koja je takva kakva je 400usd u najskupljoj varijanti za lkomplet brijač u miror finišu. Ko želi samo konstrukciju i ne polaže na to (što je opcija koju bih ja toplo savjetovao da se takođe krajnje ozbiljno uzme u razmatranje, jer je satin finiš od Wolfmana zaista na premium nivou i apsolutno zadovljava i njaviše standarde) onda cijena drastično pada.
Jedno je sigurno i to ću tvrditi kategorički: Wolfman apsolutno nije samo perfektno ispoliran čelični brijač. On je zaista vrhunski porojektovano brijačko oruđe u koje su uloženi talenat i ozbiljan inžinjering, mnogo  mnogo i jednog i drugog. On nije kao Gillette, kao Merkur, kao ovaj ili onaj, za svoj novac dobili ste nešto 100% originlano u čiji su razvoj uloženi enorman rad, znanje i talenat. Možda neko misli da je James to sve previše zacijenio. Ostavljam svakome da se zapita ako prostudira ono što sam napisao o razvoju Wolfmana  gdje bi ga on pozicionirao. Nadam se da cu opet biti u prilici da probam neki. Što se mene tiče za sada smo daleko za BBS1 objektivno nikad neću moći da izdvojim koliko njegovi sopstvenici traže a sve se nadam vratiće ga James bar kao special order.... jebiga ono jebeno skoro. Zato ne razmišljam o WR2, ali ko zna šta može biti ako se oblaci opet sretnu.
 
The following users thanked this post: Goran.v, markony, feston, Limoozina, Babadzonka, milostdr

Offline pj3r

  • Doktor za brijanje
  • ******
  • Posts: 545
  • Thanked: 183 times
    • Email
To je ono što se zove dodana vrijednost. I zašto se to dodatno plaća. Neki jeftini kineski brijač će obrijati. I BBS ili WR će obrijati. Ali razlika u materijalima, finišu, trudu uloženom u istraživanje je ono što čini razliku. A sve te stvari koštaju. I novaca i vremena. A vrijeme je novac.

Netko će reći da ga jeftini brijači obrije bolje nego skupi. I to stoji. Ali to vrijedi za njega. Za nekog drugog ne.

I da... Sjedi 5! Odličan tekst!

Poslano sa mog YAL-L21 koristeći Tapatalk

 
The following users thanked this post: milostdr

 

Najnovije:

Users Online
Users: 1
Guests: 22
Total: 23