Auh, Adamse, pa ti si praktično citirao moj potpis sa foruma Svet satova, koji glasi ovako: „Kvarcni satovi su precizni. Mehanički satovi imaju dušu.”
Jeste da imam i ove 'na struju', ali volim ove sa klasičnim mehanizmima i nekako mi idu uz ovu vrstu brijanja koje praktikujemo na forumu.
Što se tiče bilo kojih satova, teško je reći da su satovi iz zemlje X bolji od onih iz zemlje Y, ali je neosporno da ruski satovi većinom imaju izdržljive mehanizme, estetika je ionako stvar lične percepcije, dok ukoliko se porede po klasama i nameni (npr. Darwil i Poljot koji se nose uz odelo, ne i Rolex), nema neke toliko velike i suštinske razlike u kvalitetu. Uostalom, i japanski proizvođači, u prvom redu Seiko kod mehaničkih, dokazali su da umeju da sasvim dobro pariraju, što ću objasniti uskoro. Izuzetak su satovi koji imaju tzv. COSC sertifikat koji garantuje preciznost.
Kada je u pitanju oznaka Swiss Made, ona se može lako demistifikovati uz pomoć švajcarskog zakona koji je reguliše:
https://www.admin.ch/opc/de/classified-compilation/19710361/index.htmlUkratko, da bi sat imao oznaku Swiss Made, potrebno je da mehanizam bude švajcarski (o ovome nešto kasnije, jer tu je glavna caka), da se u Švajcarskoj postavi u kućište i da proizvođač izvrši konačnu kontrolu kvaliteta u Švajcarskoj. Ovo reguliše član 1 a.
Glavna caka je definicija švajcarskog mehanizma, gde stoji da on treba da bude sklopljen u Švajcarskoj, da ga je prekontrolisao proizvođač u Švajcarskoj i
da švajcarske komponente mehanizma imaju bar 50% od vrednosti, izuzimajući troškove sklapanja. Ovaj deo je regulisan u članu 2 dokumenta koji sam linkovao.
U boldovanom je sadržana cela suština. Ako jedan zupčanik košta 50 evra, a ceo mehanizam bez njega košta 49, onda je stvar jasna. Naravno, ne kažem da koriste ovaj štos, već samo ilustrujem kako se računa.
Tipičan primer loših satova koji imaju oznaku Swiss Made mogu da budu satovi Nivada, koji su se prodavali kod nas, a oni iz druge polovine osamdesetih su često završavali kod časovničara još u garantnom roku. I mom ocu se potrefio jedan takav primerak, koji je bio tako loše podešen da je dnevno žurio čak pet minuta, a kada ga je odneo kod časovničara, ovaj je samo zakolutao očima i promrsio nešto u stilu „O ne, opet Nivada.”
Osim toga, postoje i brendovi koji nisu švajcarski, ali imaju oznaku Swiss Made, što se odnosi na mehanizam. Sector je bio italijanska kompanija, preselio se u Švajcarsku.
Kvalitet mnogih drugih mehanizama se sasvim dovoljno približio švajcarskim, a Seiko je tu najljući konkurent. Ne znam koliko je ovde poznato, ali Seiko poseduje i tzv. Grand Seiko, čije su cene (i kvalitet) da se smrzneš:
https://www.chrono24.com/seiko/grand-seiko--mod839.htmIako mnogi modeli liče na jeftin Seiko 5 koji nov košta košta stotinak evra, ovo u Japanu ima ugled otprilike kao Rolex u Evropi, premda su cene ipak niže od Rolexa.
Da se vratimo švajcarskim mehanizmima i satovima - gotovo sve što se tamo proizvodi, a naročito ove poznate, otkupila je grupacija Swatch, tako da poseduju Certinu, Omegu, Longines, Tissot, Calvin Klein itd. U mnogim satovima se nalazi mehanizam koji pravi i potpisuje ETA, dok su tzv. in-house mehanizmi, tj. koji se prave tamo gde i sat, sada uglavnom stvar prošlosti, osim kod onih skupih satova. Tako se dešava da npr. isti mehanizam mogu imati i Omega i Sector, iako je ovaj prvi proizvođač mnogo poznatiji i ugledniji.
Uopšte mi nije čudno ovo što piše za Swatch, jer to su jeftini satovi koji su vrlo često konstruisani tako da im se samo može zameniti baterija, a kada ode mehanizam, i sat se može baciti. U kategoriji jeftinih satova je najisplativiji Casio, koji ume da bude izuzetno trajan, a lako dostupni modeli G-Shock se čak i koriste u vojnim jedinicama širom sveta.