Pozdrav prijatelji!
Dobro se sjećam dana kada sam otišao na poštu da podignem paket Merkur Progress-a nakon što se kiselio na putu 20-setak dana. To mi je bio prvi ozbiljan, kupljen od vlastitih sredstava brijač, nakon djedovog Gillette Techa iz 1970. i neke i stare dobre Solune, čehoslovačke proizvodnje.
Svaki dan sam provjeravao poštanski sandučić, čak i dan poslije nakon što sam kliknuo na KUPI, vjerojatno misleći da će se nekim abnormalnim čudom pojaviti žuta ceduljica sa potvrdom o prijemu pošiljke.
I napokon je došao TAJ dan. Četvrtak. Žureći s posla, ulazim u haustor i po običaju letim za svoj sandučić. I baš onda kada čovjek izgubi svu želju za nervoznim očekivanjem tog dana, otvaram i ukazuje se žuti listić. Odmah, istog momenta, užurbanim korakom pješačim do pošte. I baš negdje na pola puta, sjetim se da mi vlak polazi za 15 minuta i da sam taj dan trebao otputovati na 4 dana odmah poslije posla. Psujem sve redom, spremam ceduljicu i pokislim korakom vraćam se nazad te uzimam ruksak i jurim na vlak.
I tako to ide, kiselim se na putu, potom na destinaciji i čekam samo da sve prođe i da se vratim ja po svoj Progress.
Ponedjeljak ujutro, spremam se za posao, prolazim pored pošte, čisto da se sam uvjerim da ista otvara u 8 a ja moram biti na poslu u pola 8. I opet isto kiseljenje. I napokon, poslije radnog dana ulazim u poštu, čekam u redu jedno sat vremena i trzavim rukama preuzimam crnu celofan kesu sa svojim Progressom unutra.
Dolazim kući i ostalo je priča za sebe.
Kada čovjek tako žestoko, nešto tako banalno (poput brijača) želi, onda sam shvatio da sam malo "šenuo" u brijačkim vodama.
Ali neka meni mog Progressa, njegove podesivosti na 4-3-2 i neka me dugo u zdravlju i higijeni služi