Što se tiče razlike između barbershopa i berbernice, postoje sledeće razlike: kod prvog nema ni 't' od lokalne tradicije, pri čemu je čak i američka pod znakom pitanja i namenjene su različitim vrstama klijentele.
Fenomen barbershopa je u nekim segmentima imitacija američke tradicije koji se raširio po svetu, a namenjen je hipsterima i sličnoj klijenteli, protiv čega nemam ništa protiv. Kome se to sviđa, neka slobodno ide tamo da se šiša i brije ukoliko mu se sviđa. S druge strane, malo mi je čudno da mi američku tradiciju prodaje neki Milojko, Pjer, Aljoša, Luiđi, Žak, Huan ili Ištvan. Hajde da je vlasnik neki John Smith pa da kažemo da ima nešto izvorno iz njegove kulture, ali ovako baš i nije. U životu nisam čuo za tradicionalne američke ćevapčiće, tradiocionalnu špansku šajkaču, tradiocionalne švedske opanke ili tradicionalni portugalski kajmak, pa mi je malo čudno da pomenuti Milojko, Pjer, Aljoša, Luiđi, Žak, Huan ili Ištvan prodaju tradicionalni američki barbershop, koji ruku na srce, nije ni toliko tradicionalan. Mogu ja danas da napravim špagete za ručak, da pustim neku kanconu i popijem kapućino, ali baš i nisam neki Italijan. S druge strane, ako neko hoće da gleda u slike Elvisa ili Route 66 dok se šiša, brije ili fazonira bradu, ja nemam ništa protiv. Ne zanima me ni da li barber ima tetovaže ili bradu, da li stavlja na radnju stavlja berberski simbol, lobanju ili ružičastog nosoroga jer mi naprosto prolazi ispod radara, baš kao i prodavnica baštenskog alata, opreme za filateliju ili knjige o uzgoju kišnih glista.
Ipak, evidentno je da tradicionalne berbernice nestaju svuda u svetu, pri čemu ne mislim samo na lokalni izgled, već na to da su u mnogim zemljama bile mesto gde se ljudi druže i razgovaraju. Berbernica kao mesto za svakodnevno druženje i razgovor, što donekle podseća na kafanu, postaje sve ređa usled bržeg tempa života i nedostatka novca. Naime, onaj ko radi klasičan posao mora da se samostalno obrije, doručkuje i spremi za posao, tako da nema vremena za berberina, a i novac je bitna stavka. Nekada je brijanje bilo finansijski pristupačnije, ali sa aktuelnim cenama baš i nije. Svi smo videli slike tradicionalnih berbernica u kojima tokom dana često borave penzioneri, ali to se gubi, jer penzije u celom svetu ne dozvoljavaju svakodnevno korišćenje ovakvih usluga.
Za vreme studija sam učio italijanski iz udžbenika u kome se u jednoj lekciji spominje da je berbernica u Italiji važna društvena institucija. Profesor nam je rekao da je imao prilike da viđa kako to izgleda u manjim mestima ili u nekim delovima grada - penzioneri odlaze ujutro kod berberina, sede i razgovaraju o svemu, plate nekoliko lira i idu dalje. Koliko pamtim, njegova sećanja su iz osamdesetih godina prošlog veka, kada se još živelo na neki tradicionalniji način. Ne znam kako je sada kod njih, ali evidentno je i da u Italiji postoje barbershops i da ih je sve više.
Za kraj, evo jedne reportaže o tradicionalnoj berbernici u Leskovcu:
https://www.juznasrbija.info/lat/drustvo/berbernica-s-dusom-u-centru-leskovca.htmlUkoliko ima nekoga iz Leskovca ili okoline, bilo bi lepo da nam napiše još koju reč o ovoj berbernici.