Poštovani članovi foruma,
 “Nemam vremena da ovo napišem ukratko” kako reče neko mudriji od mene pa ne zamjerite na još jednom dugačkom postu.
Ovaj post počeću rečenicom koja je boldovana u maltene svim mojim postovima. SVE DALJE REČENO JE MOJ ISKLJUČIVO LIČNI STAV I ODRAZ MOG VIĐENJA I UKUSA.
Poprilično dugo sam već na  ovom forumu. Baš nešto pogledah i vidim da je prvi post napisan 12.08.2016. Sasvim solidno parče vremena. U startu sam imao nadu da sam našao jednu pravu mušku pećinu. Onako, jedno lijepo pribježište od stresnog posla, zgodan način da se pomalo uposle moždane vijuge i utekne od svega što je naša svakodnevnica nosila.  Doživio sam ga kao priliku da na svom jeziku dijelim iskustva u sitnicama koje  volim, i tu ne mislim samo na brijanje već i ljubav prema nekim drugim muškim sitnicama, piću, stripovima, i još koječemu. Posmatrao sam ga kao utočište onih koji su odlučili da njeguju nešto što polako i definitivno odumire, (oprostite na engleskom, ali neprevodivo je) The Art of Manliness. I zavolio sam ga. Ipak znate kako je to sa ljubavima. Negdje usput se desi štošta, i ta ljubav bude nekako drugačijeg ukusa, a ljubav to vam je (bar po meni,) kad stariš sa nekim a ne kad stariš zbog nekog.  Ako je slučaj drugo,  treba se zapitati šta je to zapravo što osjećamo i zašto nešto tako uopšte nosimo u sebi? Kada sam po prvi put prije nekog vremena ( ima otad dosta) pogledao neke momente na forumu (i oko foruma) upitao sam se još tad, da li je vrijedno?
Nobles obligue, vele francuzi. Da zaista je tako. Uvijek sam volio da vidim akademsku razmjenu stavova. Da se ne složimo, da kroz argumente i kulturno sučeljavanje razmijenimo mišljenje. Ta „mentalna gimnastika“ je nešto lijepo i dobrodošlo. Pa, zar to ne opušta i ne dovodi do saznanja. Posao, porodica, opšta situacija već nas troše dovoljno, treba naći lijep način da se mozak odmori. E ono što sam kao drugu bitnost primijetio je, kako je to lijepo, argumentovano istraživanje kroz drugačiji stav nekako počelo da nedostaje kada dođemo na određena pitanja. Ili se išlo u otvrenu i često vrlo ružnu svađu ili se (a nekako čudno baš uvijek istima) dešavao jedan čudan momenat. Nagradno pitanje: koji je najefektiniji način da se neko cenzuriše ili ućutka? Sukob, kontra argumnetacija, diskreditacija? Neeeeeee vjerujte mi i kroz moju struku i kroz godine iskustva rada u krajnje osjetljivoj oblasti, gdje se sve što ode u javnost i te kako cijedi i cijeni, mogu da Vam kažem sa nesumnjivom sigurnošću. Odgovor je IGNORISANJE. Kada konstano ili bar uglavnom za sagovornika na određene teme imate tišininu, uglavnom instinktivno pribjegnete autocenzuri i pričate samo na teme za koje pretpostavljate, sa najviše osnova, da će te imati sagovornika (svako ko je u društvu direktora zna o čemu pričam, a na ovu temu bilo koji oženjeni muškarac može knjigu da napiše). Tišina nekad govori više od riječi, a nekada kaže i sve. Ko umije da je dobro sroči (ako mu to dozvolite) cenzurisaće vas pomoću nje isto tako uspješno, kao i kada vam nešto zabrani ili lektoriše. Prosto nećete pričati ni o čemu što se cenzorima ne sviđa. Poznato?
Da li je to ono po što smo svi navratili u ovu virtuelnu “mušku pećinu”. Kako se osjećate kada za post odvojite značajno vrijeme, kada uložite dva najznačajnija i nenadoknadiva resursa koja vam niko ne može vratiti kad ih jednom poklonite: znanje i vrijeme i onda ništa… Tišina. Ni hvala, ni dobro je, ni loše je, a sjutradan je post “slučajno” zatrpan gomilom postova tipa “gdje bacate iskorišćene nožiće” “ispirate li nožić posle brijanja” “koliko puta operete brijač mjesečno”  “koja je najefektivnija tehnika istiskivanja tube” (molim da se ne shvati lično, navedeno čisto u svrhu primjera bez ikakve malicioznosti). Interesantno je da niko nikad nije usmjerio članove na već postojeće teme o nekim pitanjima već su bukvalno zatrpavani neki postovi istima. Adams je jednom duhovito primijetio “druže tvoji odgovori mogu da budu Copy –paste jedna rečenica “pisao sam o tome- molim te pogledaj”.  To je ta tišina- tišina koja sve govori.
„Ne dozvolite da Vam iko ikad posoli mozak djeco moja, dozvolite li da Vam mozak  jednom posole dozvolićete i da ga pohuju“ ovo nam je govorila naša draga učiteljica muzičkog. Poučen od nje i drugih svojih vaspitača, kao svetu dužnost intekektualca shvatio sam da to nikad i nikom ne dozvolim. Da kulturno, vaspitano, argumentovano, ali bome i beskompromisno i postojano branim svoj stav. A nekako se sve češće počelo dešavati da sam na forumu prisustvovao pokušaju soljenja. I to krupnom solju. Onom za rasol. Direktno, indirektno ili onom tišinom. Ili etiketama. Snobizam, “poelićenje” , kako li već sve nije nazivano nešto što ja zovem prirodna evolucija, a nasuprot njemu je kao svetinja branjen concept “Narodskog brijanja”.
Ja recimo još imam svoj prvi brijač kojim sam se daleke 2011  vratio klasičnom brijanju. No nejm kinez sa trafike. Ima i post sa njim, gdje sam temljno analizirao sve mane takvih brijača i nisam ih poredio sa Timelessom ili Feather-om već gle čuda sa Tekom. Taj tek je među brijačima koje sam njačešće preporučivao . Ali otišlo se polako naprijed. Zrijevamo i želimo više. Zar to nije prirodno. Izgleda da je negdje postao problem kada sam to poželio od ovog foruma, i ne samo ja. Da raste. Da se unapređuje, da se pokriju sva polja, da svi imaju svoj kutak., da pričamo o  raznim brijačima i svemu što to prati. Očito je da za taj tango teško da je moglo biti orkestra pa su plesači jedan po jedan odlazili: Gagi, Rašo, Vlaja, … 
U početku sam govorio sebi. Ako su sa jedne strane svi, a sa druge ti sam biće da si malko gord i da treba ti da se malko prilagodiš? Nisam skontao još tad da nisam sam, ali da jednostavno ostali nisu mislili da je vrijedno. Na kraju sasvim iskreno, i ja sam skontao da nije. Ima daleko važnijih stvari od foruma, koliko god nekad princip i bandoglavost nalagali da se ne ustukne. Ostati u nekoj bici znači puno veći poraz čak iako se u njoj pobijedi reče Mijamoto Musaši. Imao je pravo. Forum sam vidio kao potencijal koji je potrebno razvijati. Ovo je forum o brijanju. Ne samo o jeftinom ili skupom, ja ga  doživljavam kao forum o brijanju, ali još po nečem. E sad ako je forum o automobilima, a mi samo pišemo o Golfu 2, da li je to forum o automobilima ili o Golfu, i zašto se onda forum umjesto “Forum ljubitelja automobile”  ne nazove “Forum ljubitelja Golfa “ što je skroz legitimno.  U tom kontekstu ovdje je često korišćen termin “narodsko brijanje” kao ono što je naša izgleda primarna tema na forumu. Ja sam pravnik pa imam tu profesionalnu deformaciju da se pecizno izražavam. Na kom nivou se bilo šta smatra “odnarođenim” i gdje je granica “Narodskog”.  Uvijek sam se pitao do kog iznosa je brijanje “narodsko”, a kod koga se “odnarodilo”. A možda tu nije samo pitanje iznosa već koncepta. I tu, čini mi se zec izleće iz žbunja. Ja sam direktni potomak “narodnih neprijatelja” komunističke vlasti. Potomak sam onih koji su označeni kao “reakcija”, “kulaci” i tome slično, a zapravo grijeh mog djeda je bio da je bio predratni pravnik, da je tečno govorio francuski i njemački, te da je imao malo “previše” građanske ideje.  Ima tu još jedna zanimljiva stvar. Njegov veliki drug Miloš Rašović bio je za rata na drugoj strani i postao je prvi predsjednik prezidijuma Crne Gore. Ili da pojasnim prvi posleratni predsjednik Crne Gore)  Na kraju je isto proglašen “reakcijom”. Zašto? Nije zaboravio da je bio jedan od 1300 kaplara, nacionalno nije mogao da ne bude Srbin,  zbog obrazovanja u Lozani i Bernu nije mogao da ne bude građanin i protivnik diktature. Zanimljiva ta reakcija. Jer šta ona radi. Traži nešto bolje više.  “Odnarođenost” kao žigosanje i u njihovom slučaju a bojim se i ovdje ima za cilj samo jendo: da se ne upali svijetlo. A tu je najlakše lupiti etiketu. Sjećam se termina kojim su mene i moje drugove zvali – Salonski srbi. To je valjda trebalo da znači da smo neka samoproklamovana snobovksa elita koja sjedi u salonima i mudruje (ej jel samo mene ovo podsjeća na naš forum – očito je sličnost od strane autora sa druge strane namjerna). To je trebalo da nas pogodi i potjera u juriš na barikade da bi smo dokazali “parovjernost”. E pa ako je kontrapandan lik koji u kafani uz pečenje polupijan burdikuje uz “četničke” pjesme APSOLUTNO JESAM SALONSKI SRBIN. Pripadnic tog pokreta iz moje porodice se nisu nikad tako ponašali niti su išli na takve skupove, naprotiv – bili su im gadni. (a na borbenoj liniji su zaradili svoje epolete, čisto da se zna) I UPAMTITE RATOVE JE OKONČAVALA SALONSKA ELITA NE KAFANSKI JURIŠNICI. Titu su daleko imanentniji bili kubanske cigare i Martel od Rakije i “Morave” .  Vidjeli smo gdje je naš narod dovelo odsustvo baš te “salonske” elite. Pročitajte U “Proljeću Ivana Galeba” Desnica je to predivno naslikao i objasnio.
U slučaju foruma to je bio očito opasan pravac, Jer ako se krene pričati o Wichamu, Sterlingu, Barristeru, Phoenix and Beu, o nadolazećim i zaista fenomenalnim ruskim artisanima ili o svetogrđu tipa Mamut, MDC, Nuavia, Talboth, ako se za standard postavi Tek, a počne više pričati – ili ne daj bože probati Timeless, H&S, Karve, Gamechanger, ako oni postanu osnova za neke nove standarde umjesto makadama otvorićemo cestu, pa bulevar, pa magistralu i odosmo negdje naprijed. A zašto naprijed ako možemo da tavorimo u žabokrečini istog godinama?  Zašto da prerastemo Proraso i kockikcu - opasan jeres. Više je to od Jume, i dublje i dalje. Ko to ne vidi, ne želi da vidi. Jer, zar ja ako imam želju i fanatizam i kupim nešto što košta nijesam više narod. Ako želim najbolje ja nisam narod. A  nije sve u parama. Rijedak pa čak i ultra rijedak brijač  nije nužno i skup, Ever ready Sunray sam platio 50$ recimo, Tris za 30 eura, Gilltte RFB sa sve kartonskom kutijom u Mint stanju 70€. Da baš toliko, ima nešto i uznanju, fanatizmu, strpkljenju, želji. Znaju momci kojima sam pomogao da dođu do nekih sjajih komada  da sjajan brijač i te kako može da se uzme za normalne novce. Ako ste uporni, ako dovoljno želite jednog dana zvijezde će kliknuti. Nije sve u parama ljudi pobogu. Imanešto i u ljubavi. Ali najlakše je reći “ja to prosto neću” a na pitanje zašto sledi odgovor za anale “jer neću”. Ok legitimno ali brate ako ima ko hoće ne sudi mu. Ne davaj sebi za pravo jer ta batina i te kako ima dva kraja.
Ne možemo imati sve. Sam Bog zna koliko mi je još brijača na listi želja (Bože zdravlja život je pred nama). Ali ako ne možemo imati Ferari možemo pričati o njemu. Ja recimo nikad nisam pravio problem da pozajmim, a mislim ni dobar dio ljudi ovdje. Ako je poenta, daj mi brijač i jedan sapun i četku, pa nekako onda mislim da to i nije hobi. Pitaš kupiš i šta ćeš na forumu? Šta nas sprečava da pričamo? Upoređujemo iskustva. Debatujemo lijepo i kulturno. S druge strane i cijena je relativna. Takođe ne malom sam broju rekao polako, preskoči, ne zalijeći se, probaj, evo ti uzmi od mene ili nekog koga znam. Nikada nisam bio od onih koji su nametali mišljenje kao aksiom ili kao aposlutnu istinu, koliko god ga nekad uporno branio. Uvijek je stajala ograda da je to moje iskustvo i moje mišljenje. Želja mi je uvijek bila da taj kvalitet opreme dižemo. Ne iz snobizma, ne iz sujete, već iz ljubavi i potrebe da jedno lijepo uživanje dijelim i da se u našem svijetu i mi malo isprsimo. I to važi i dalje. Ko hoće može doći do mog broja lagano. Samo pitajte i tu sam uvijek da pomognem šta god može. Ja mislim da i mi možemo da se unapređujemo, i da treba da se unapređujemo, i da u tome jedni drugima pomognemo. Šta znači stati?  Moj moto je uvijek bio Nobilis n’ in mobilli. Samo naprijed.
Ispada da je ta želja da ako ništa bar pričamo o umjetničkim radovima pojedinih majstora, da im odamo počast na izvanrednom poslu, da uživamo u onoj tački gdje naš hobi dodiruje artizam ipak bila previše. Zašto- mislim das am pojasnio. A ko mje moja želja da tome doprinesem grijeh, dajte odmah pepeo.
Na kraju citiraću Vikonta de Bisija. Naime dotični je zakazao dvoboj sa drugim plemićem (učestvovao je inače u 20 dvoboja za koje se dokumentovano zna). Jedna dama ga je pokušala odgovoriti i pitala ga je „po čemu se razlikujete od zvijeri ako se tučete u dvobojima“ on je odgovorio: „mi to činimo po pravilima“. I kada se ide na pesnicu, na mač i na metak postoje pravila, postoji dignitet sebe i protivnika koji se čuva, u kamen uklesani  kod časti koji definiše  šta se radi šta ne. Ne ide se ispod pojasa.  Kad su riječi u pitanju taj kod je mjera. Mjera preko koje se ne ide. Što reko već citirani Njegoš, „čuvaj mu obraz ka on tebi“ ili još bolje Marko Miljanov „čojstvo je kad čuvaš drugog od sebe“ da, Nobles obligue da zatvorim krug. A do čega smo došli. Do komunikacije koja ne zaslužuje da se o njoj priča. Do nesposobnosti da se čuje drugačije mišljenje. Do Admina koji su “na odmoru” a ovamo se dešava razulareno vrijeđanje i orgijanje najbanalnijeg primitivizma. Ne, nisu “na odmoru” !!! Ne danas i sa današnjom tehnikom, (jel neko hoće da mi kaže da kao admini ne dobiju obavijest na tapatolk ili Email, dajte molim Vas) ali na odmoru je sve ostalo: mjera, dobar ukus, poštovanje. Mogu mi zamjeriti koliko god hoće ali iz nekog razloga su oni već poduže na odmoru. Mož se i tako rešavati problem. Prirodnom selekcijom.Ko ostane-ostane. Ali  onda se vraćamo na De Bisija i onu damu, onda nema razlike, iako i kod Vukova postoje pravila. Ovdje odavno više ne. Ovdje se jedni puštaju ispred, oni u sjenci su ti koji diriguju.  E ako to ne spriječiš, a možeš, gospodo postajete saučesnik. Namjerno ili nehatno u pitanju su samo nijanse a  Saizvršilac je odgovoran u granicama svog umišljaja ili nehata, dakle ako je admin u neznanju dozvolkio sve ovo onda mu je krivica velika koliko i neznanje.
Ja se Bogu hvala mogu smatrati ostvarenim čovjekom. Rezultati to govore. Daleko od toga da mi je za zadovoljstvo ili bitnost toliko potreban  forum a pogotovo da  mi je na listi prioriteta. Bio sam tu, probao da pomognem, očito je negdje došlo do pometjne. Malo smo se pomeli. Ništa, štafeta ide dalje a što se mene tiče  poklon i odo i ja sa podijuma. Dirigent, može opet ono staro.
Ovo je moj apsolutno zadni post na forumu. Korektnosti ostalih prepuštam šta će da odgovore ali nemam namjeriu da dalje polemišem. nema na kraju ni ljutnje ni zle krvi. Prosto ostlao je prazno.
Drugari pozdrav. Ostajte mi zdravo. Svima, apsolutno svima, želim sve najbolje. U narednim danima ću da donesem odluku o svojim postovima.još jednom ću ponoviti  broj mog tel ima dosta forumaša, kome zatreba pomoć, cimajte.
Budite mi srećni zdravi i dobro obrijani.

Kako i dolikuje.
Ne bisere pred svinje !

Zdravo bio @Duskos !

 

Duskosove doktorske i "nadobudne" postove "pojela" je administratorova gordost i sujeta!

И ''Елвис је жив'' си могао написати и веровати слободно у то - ако је брисано шта, сам је брисао.